REBA i RULA: kako brzo procijeniti ergonomski rizik na radnom mjestu

Ako vas u poduzeću sve češće zaustavljaju pritužbama poput: „Boli me rame“, „Ukočio sam se“, „Ne mogu više stajati za linijom“, imate dvije opcije. Prva je da čekate da se ti bolovi pretvore u bolovanja i usput izgubite produktivnost, kvalitetu, živce. Moguće i zaposlenike, koji će zbog nezadovoljstva uvjetima rada promijeniti kompaniju. Druga je da uvedete jednostavan način za mjerenje i rangiranje rizika te rješavanje problema bez komplikacija i bez filozofiranja.

Tu u pomoć priskaču RULA i REBA: dvije brze metode procjene ergonomskog rizika koje pomažu da iz sive zone „osjećaja“ prijeđete u konkretniju zonu potkrijepljenu dokazima. One služe tome da prepoznate radne položaje koji nose najveći rizik za mišićno-koštani sustav, dobijete rezultat koji je lako usporediti između radnih mjesta i napravite popis prioriteta za poboljšanja.

Ovaj tekst je kratak, ali praktičan vodič koji će vam pomoći oko pitanja:

• kada se koristi RULA, a kada REBA
• kako izgleda procjena u praksi
• kako rezultate pretvoriti u jasan plan mjera – uključujući i podna rješenja (npr. ergonomski otirači).

Što je RULA, a što REBA

RULA (akronim od Rapid Upper Limb Assessment) metoda je usmjerena na gornji dio tijela – vrat, ramena, ruke i zglobove – pa je tipično korisna za poslove s ponavljanjem i preciznim radom, radom za stolom ili za strojem.

REBA (Rapid Entire Body Assessment) promatra cijelo tijelo – uključujući noge i trup – i praktična je za dinamičnije poslove na proizvodnoj liniji, u pakiranju, u logistici i svugdje gdje ima saginjanja, okretanja, čučnjeva i promjena oslonca.

Kada je pravi trenutak za procjenu ergonomskog rizika

Procjena ima smisla kada:

• imate ponavljajuće zadatke i pritužbe na bol, ukočenost ili zamor
• uvodite novu liniju, novu ambalažu, novu smjenu ili mijenjate organizaciju rada
• primjećujete porast pogrešaka pred kraj smjene
• želite dokazivu sliku rizika za interne potrebe, audite ili plan poboljšanja.

Dobra procjena je, u stvarnosti, odluka o tome što radite prvo, što drugo, a što nema učinka ni raditi, ili barem ne sada.

Kako procjena ergonomskog rizika izgleda u praksi

Da bi RULA/REBA zaista bile korisne, važno je da procjena bude kratka, ponovljiva i dovoljno jasna da je razumiju i HR, i BZR/HSE i operativa.

Ukratko, procjena ergonomskog rizika u praksi izgleda ovako:

1. Odaberite kritičan zadatak. Nemojte birati najlakši dio posla, nego onaj koji traje najduže, najčešće se ponavlja ili izaziva najviše pritužbi.
2. Promatrajte rad i zabilježite položaje. Dovoljno je 10–15 minuta pažljivog promatranja po radnom mjestu, a snimanje je korisno ako kompanija ima jasna pravila privatnosti i ako to praksa dopušta.
3. Ocijenite položaje i opterećenje. RULA/REBA kombiniraju položaje zglobova, razinu napora/opterećenja i trajanje/ponavljanje u skor koji pokazuje koliko je hitno djelovati.
4. Zapišite uvjete rada. Visine radnih površina, udaljenost dosega, težine, tempo, pauze, obuća, podloga, prostor i dostupnost pomagala.
5. Predložite 3–5 mjera. Umjesto nerealnog popisa od 25 stavki, odaberite samo nekoliko, ali onih koje daju najveći učinak i koje se mogu implementirati u sljedećih 30–60 dana.

Najčešći obrasci rizika koje RULA i/ili REBA brzo otkrivaju

U proizvodnim poduzećima najčešće se ponavljaju isti problemi, samo u različitim kombinacijama. Evo koji su to „dežurni krivci“:

• Predmeti koji se dohvaćaju predaleko su. Kada su dijelovi, ambalaža ili alati previše udaljeni, ramena idu prema naprijed, leđa se savijaju, a vrat se isteže prema naprijed.
• Radna površina je preniska ili previsoka. Prenisko znači stalno saginjanje i opterećenje donjeg dijela leđa. Previsoko znači podizanje ramena i napor u vratu i gornjem dijelu leđa.
• Statično stajanje. Kada je stajanje dugo i bez promjene oslonca, zamor nogu raste, a tijelo to počinje „kompenzirati“ u donjem dijelu leđa.
• Okretanje trupa pod opterećenjem. Često se događa pri pakiranju, prebacivanju s transportera, odlaganju na paletu ili u zoni kontrole i predstavlja klasičan rizik za bol u leđima.
• Ponavljani pokreti šake i zgloba. Posebno često kod preciznog rada, skeniranja, zatvaranja ambalaže, manipulacije sitnim dijelovima ili rada s ručnim alatima.

Ono što je važno: čim se ti obrasci prepoznaju i opišu – i mjere postaju očitije. Samim time i dogovor između timova i izrada plana lakši su.

Kako rezultat pretvoriti u plan, umjesto u (samo) još jedan izvještaj

Dobar plan ide redom i polazi od onoga što mijenja sustav prema onome što mijenja navike.

Prvo dolaze tehničke mjere. One mogu biti jednostavnije, kao npr. podešavanje visina, omogućavanje lakšeg dosega predmeta, pozicioniranje materijala bliže tijelu. Mogu biti i nešto složenije, kao što su promjene rasporeda, osiguravanje oslonaca, pomoćnih sredstava, bolje organizirane zone odlaganja i sl.

Zatim dolaze organizacijske mjere: rotacija zadataka koja mijenja opterećenje, mikro-pauze, promjene tempa tamo gdje je to moguće. Važne su i kratke obuke usmjerene na konkretne radnje te postavljanje (i pridržavanje) jasnih pravila za obavljanje najkritičnijeg segmenta posla.

Na kraju, tu je i osobna oprema. Ona može pomoći, ali rijetko kada sama može riješiti odnosno ukloniti uzrok problema.

Dugotrajno stajanje i pod kao uzrok problema – ergonomske staze kao dio rješenja

Ako procjena i promatranje pokažu da je problem dugotrajno stajanje na tvrdom podu, posebno u zonama kao što su pakiranje, kontrola kvalitete, montaža na mjestu ili rad za pultom i stojećim radnim stolom, podna rješenja razumna su tehnička mjera. Njihova je osnovna svrha smanjiti zamor i podržati prirodniji stav, osobito tamo gdje je dugotrajno stajanje neizbježno.

Važno je naglasiti i to da ergonomske staze ne mogu kompenzirati neodgovarajuću visinu radne površine ili prevelik doseg. Ako se ljudi moraju stalno saginjati ili okretati pod opterećenjem, prvo se mijenja dizajn radnog mjesta. Podna rješenja dolaze kao podrška u onim zonama gdje i dalje neizbježno postoji dulje stajanje.

Iz ovog teksta možete saznati više o ergonomskim stazama, njihovim primjenama i prednostima.

Kratki podsjetnik: što je bolji izbor za vaše radno mjesto – RULA ili REBA?

RULA je obično bolji izbor kada dominira rad rukama ispred tijela, precizan ili repetitivan rad gornjih ekstremiteta, statičniji položaj i opterećenje u vratu, ramenima i zglobovima.

REBA je obično bolji izbor kada posao uključuje saginjanje trupa, rad ispod ili iznad visine struka, promjenu oslonca, korake, čučnjeve, okretanje i dinamičnije radne cikluse.

U praksi mnoge kompanije kombiniraju ove alate zato što mnoge kompanije imaju obje vrste poslova. Neka kombinacija uredskih i proizvodnih i/ili skladišnih radnih mjesta vrlo je česta pojava, pa je razumno napraviti i jedno i drugo.

Kako to uklopiti u ergonomsku politiku kompanije

Kako ergonomija ne bi ostala jednokratna akcija, korisno je procjene dobivene nekom od ovih metoda povezati s ciljevima, mjerama i praćenjem njihova učinka. To znači da unaprijed trebate definirati što želite smanjiti ili poboljšati: broj prijava boli, broj izostanaka, pogreške u kvaliteti, incidentne situacije ili produktivnost u kritičnim zonama?

Zatim treba definirati prioritetna radna mjesta, provesti procjenu, uvesti nekoliko ciljanih mjera i provjeriti stanje nakon 4–8 tjedana. Tako ergonomija radnog mjesta postaje izvediv i upravljiv proces, a više o tome možete saznati iz ovog teksta.

O autorici:

Dr. Gordana Čolović, doktorica industrijskog menadžmenta, na čelu je agencije SE-ERGO čije konzultantske usluge, uz poslovno savjetovanje, omogućuju ergonomsko oblikovanje i normiranje radnih mjesta s ciljem očuvanja zdravlja zaposlenika i povećanja profitabilnosti.

Izvorni tekst možete pročitati na stranici agencije SE-ERGO.

Želite li besplatno isprobati našu uslugu?

Besplatni probni period naše usluge najma otirača: uvjerite se u kvalitetu naše usluge.

Pošaljite zahtjev za besplatni probni period