SMART ciljevi u ergonomiji radnog mjesta: Kako ljudski potencijali i zaštita na radu postavljaju ciljeve za smanjenje bolova, ozljeda i bolovanja

Gotovo sigurno ste se već susretali s akronimom SMART u poslovnom kontekstu. Ovaj memorijski model pomaže nam da ciljeve formuliramo tako da budu jasni, provjerljivi i primjenjivi u praksi, bez „rupa“ koje nas kasnije mogu skupo stajati. Kada su ciljevi specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni i vremenski ograničeni, lakše je planirati, još lakše pratiti napredak, a odgovornost za unaprjeđenje uvjeta rada ne ostaje samo na razini dobre namjere.

U zaštiti na radu to je posebno važno, jer se ergonomija kao tema lako „razvodni“: svi se slažu da je nužna i važna, ali bez konkretnih ciljeva sve ostaje na pojedinačnim inicijativama. Ili, u gorem slučaju, na reakcijama kada se pojave bolovi, ozljede i bolovanja. SMART pomaže da se zadaci prenesu sa strateške razine (politike i opći prioriteti) na operativnu (što se točno mijenja na radnom mjestu), a zatim na izvršnu (tko što radi, kada, na koji način i kako znamo je li to uspjelo).

Kako primijeniti SMART model na sigurnost i zdravlje na radnom mjestu kroz poboljšanje ergonomije?

To u nastavku pojašnjava dr. Gordana Čolović, stručnjakinja za normiranje, ergonomiju, organizaciju proizvodnje, lean sustav i strateški menadžment.

Dobra polazišna točka je da prije postavljanja ciljeva napravite kratku početnu analizu, tzv. „nultu sliku“:

• gdje su najkritičnija radna mjesta?
• koji su najčešći simptomi?
• koje su točke rizika (dugotrajno stajanje, ponavljajući pokreti, podizanje tereta, neprilagođene visine radnih površina)?
• koji procesi „tjeraju“ zaposlenike da rade na način koji nije dobar za njihovo tijelo?

Sada ćemo proći kroz akronim SMART i pojasniti ga uz praktične primjere iz područja ergonomije i sigurnosti na radu:

Specific (Specifično)

Na početku treba definirati radna mjesta koja se analiziraju i unaprjeđuju, kao i konkretne metode: npr. procjena opterećenja, redizajn rasporeda rada, prilagodba visine radnih stolova, organizacija pauza, edukacija o pravilnim položajima ili uvođenje rješenja koja smanjuju zamor pri stajanju. Važno je da cilj nije općenit, kao „poboljšati ergonomiju“, nego, primjerice: „smanjiti zamor pri stajanju na pakiranju u drugoj smjeni“ ili „smanjiti broj nepravilnih položaja pri ručnom sklapanju“.

U tom kontekstu, jedna od praktičnih mjera mogu biti i ergonomski otirači/staze na pozicijama gdje zaposlenici dugo stoje na tvrdim podovima (beton, pločice). Ideja je jednostavna: smanjiti statičko opterećenje i nelagodu, a istodobno potaknuti češću promjenu položaja i sigurniji oslonac.

Measurable (Mjerljivo)

Ključno je postaviti ciljeve koji se mogu kvantificirati. To može biti smanjenje prijavljenih bolova u mišićima i zglobovima (npr. kroz kratke anonimne upitnike jednom mjesečno), smanjenje broja dana bolovanja, smanjenje broja prijavljenih incidenata klizanja i spoticanja ili povećanje produktivnosti uz isti broj ljudi i istu kvalitetu izlaza.

Primjerice: „smanjiti samoprijavljenu bol u stopalima/koljenima/donjem dijelu leđa za 20 % u sljedeća tri mjeseca“ ili „smanjiti broj dana bolovanja povezanih s mišićno-koštanim tegobama za 15 % u šest mjeseci“. Kod poslova s dugotrajnim stajanjem, istraživanja i stručne preporuke često povezuju zamor s padom koncentracije i učinka, pa je smisleno pratiti i pokazatelje procesa (škart, pogreške, zastoje), a ne samo zdravstvene ishode.

Achievable (Ostvarivo)

Ciljevi moraju biti realni s obzirom na resurse, rokove i stručnost tima. Primjer ostvarivog cilja: „obučiti sve zaposlenike na liniji X o osnovama ergonomije rada i uvesti dvije mikro-pauze po smjeni u roku od 30 dana“ ili „u roku od 6 tjedana prilagoditi radne površine i označiti zone rada kako bi se smanjilo nepotrebno saginjanje“.

Većina poduzeća nema interne stručnjake za ergonomiju, što je potpuno razumljivo. Zato je često nužno uključiti konzultante ili specijalizirane organizacije (poput agencije SE-ERGO) koje mogu napraviti procjenu, obuku i prijedlog mjera „po mjeri“ poduzeća i radnih mjesta. Poanta karakteristike „ostvarivo“ nije da cilj bude skroman. Naprotiv, on treba biti ambiciozan, ali i izvediv.

Relevant (Relevantno)

I ovi ciljevi, kao i svi drugi napori kompanije, trebaju biti povezani s ciljevima kompanije: manje izostanaka, manje ozljeda, stabilnija produktivnost, veće zadovoljstvo zaposlenika i lakše zadržavanje ljudi. Relevantnost se vidi i kroz jezik cilja: ako je kompaniji trenutačno problem fluktuacija ili preopterećenje u određenim timovima, ergonomske mjere treba vezati uz te problematične točke.

U praksi relevantnost često znači kombiniranje organizacijskih i tehničkih mjera. Organizacijske mjere su pauze, rotacija poslova, tempo rada i edukacija. Tehničke mjere su prilagodba radne opreme, pomoćna sredstva, rješenja za rad u stojećem položaju pa čak i podne obloge.

Ergonomski otirači/staze/podloge u tom se paketu promatraju kao jedna od mjera koja može pridonijeti udobnosti, boljem držanju i manjem riziku od klizanja na određenim pozicijama, uz uvjet da se odaberu i održavaju u skladu s uvjetima rada i higijenskim zahtjevima. Više o prednostima ergonomskih otirača možete pročitati ovdje.

Time-bound (Vremenski ograničeno)

Kako bi napredak imao smisla, ciljevi moraju imati rokove i kontrolne točke.

Primjer: „u sljedećih 8 tjedana provest ćemo procjenu ergonomskih rizika na 5 radnih mjesta, definirati plan mjera i uvesti prve 3 mjere“. Ili: „u sljedećih 6 mjeseci smanjit ćemo broj ozljeda/incidenata povezanih s klizanjem za X % na lokaciji Y“.

Dobra je praksa postaviti i „mini-rokove“ u obliku okvirnog plana: npr. 2 tjedna za analizu trenutačnog stanja, 4 tjedna za testiranje u praksi kroz tzv. „pilot-projekt“, pa 8–12 tjedana za preslikavanje rješenja koja su dala dobre rezultate na cijelu kompaniju (svugdje gdje su primjenjiva).

Tako se ergonomija pretvara u jasno vođen, upravljan proces, umjesto da bude samo jednokratna akcija.

Zaključak

SMART pristup pomaže da ergonomija prestane biti apstraktna tema i postane jasan niz konkretnih odluka koje se mogu provesti i izmjeriti. Kada unaprijed znate što mijenjate, kako mjerite učinak tih promjena i kada očekujete pomake, lakše možete dobiti i podršku menadžmenta i suradnju zaposlenika. Na kraju krajeva, cilj nije odraditi „projekt ergonomije“, nego da rad bude stabilniji i produktivniji, uz manje bolova, manje izostanaka s posla i veće zadovoljstvo zaposlenika, a sve to u rokovima koje možete „braniti“ podacima.

Kontrolna lista: SMART ergonomija u 10 koraka

1. Koje su 3 pozicije najproblematičnije za zaposlenike?
   (stajanje, podizanje, ponavljanje)
2. Što točno mijenjamo na tim mjestima?
   (1–2 konkretne intervencije)
3. Kakvo je trenutačno stanje?
   (kratak upitnik + podaci o izostancima / incidentima)
4. Koje 2–3 metrike pratimo?
   (bol, bolovanje, incidenti, pogreške, zastoji)
5. Koliki je cilj i u kojem roku?
   (npr. -20 % boli za 3 mjeseca)
6. Tko je odgovoran za taj cilj?
   (ljudski potencijali/sigurnost na radu/operativa + jedna konkretna odgovorna osoba)
7. Što je realno napraviti u roku od 30 dana?
   (obuka, mikro-pauze, brze izmjene radnog mjesta)
8. Što će biti predmet pilot-projekta?
   (jedna lokacija/linija/odjel, jasno definiran raspon)
9. Kako znamo donosi li nešto rezultate?
   (mjerenja nakon 2, 4 i 8 tjedana)
10. Što širimo dalje, što mijenjamo, a što ukidamo?
    (na temelju konkretnih rezultata, a ne dojmova ili osjećaja)

O autorici:

Dr. Gordana Čolović, doktorica industrijskog menadžmenta, na čelu je agencije SE-ERGO čije konzultantske usluge, uz poslovno savjetovanje, omogućuju ergonomsko oblikovanje i normiranje radnih mjesta s ciljem očuvanja zdravlja zaposlenika i povećanja profitabilnosti.

Izvorni tekst možete pročitati na stranici agencije SE-ERGO.

Želite li besplatno isprobati našu uslugu?

Besplatni probni period naše usluge najma otirača: uvjerite se u kvalitetu naše usluge.

Pošaljite zahtjev za besplatni probni period